Ako glumac ili glumica imaju odličnu ili maštovitu frizuru tada vjerojatno nose periku, neizostavan rekvizit za kreiranje izgleda likova scenskih umjetnosti.
Korištenje perika i ekstenzija u svijetu kazališne i filmske umjetnosti staro je koliko i one same. Zbog različitih uloga i produkcija i potrebe promjenjivog izgleda pojedinog glumca ili glumice su vrlo velike. Takve promjene iziskivale bi od njih da se odreknu svoje prirodne frizure. Zamislite samo da vaša prirodna kosa bude tretirana raznim bojama, šišana, fenirana, kovrčava, ravnana, nalakirana i to sve barem jednom tjedno, vrlo brzo bi vaša prava kosa bila poprilično uništena. Također, na spomenute načine ne mogu se uvijek postići tražene frizure za određenu ulogu stoga su perike odlično sredstvo da se postigne željeni izgled glumca, bez da se ujedno ne tretira i ne dira njegova prirodna kosa.
Perike za osobnu upotrebu koje se nose svaki dan zahtijevaju prvenstveno prirodan izgled gdje se traže moderni trendovi frizura, dok je za potrebe kazališta i filmskog medija potrebno poznavati stilska razdoblja i kako je u kojoj kulturi i vremenu neka frizura izgledala da bi se mogla izraditi perika koja će biti vjerna vremenu u kojem se radnja odvija. Osim perika i dodataka za kosu koji moraju imati realističan povijesni izgled, tu je još čitavo područje posebno dizajniranih perika za određene produkcije gdje uistinu nema granica po pitanju boje, oblika i duljine kose. Izrađivanje perika za scenske umjetnosti je iznimno kreativan posao, no kako svi poslovi imaju svoje prednosti i mane, tako i ovdje treba uzeti u obzir da je riječ o dinamičnom poslu koji nema fiksno radno vrijeme i zna biti poprilično stresan.
Stresu usprkos, proizvodnja perika za kazalište i film unosan je biznis pa potražnja za majstorima vlasuljarskog zanata uvijek postoji. Ovakve perike umjetnost su za sebe pa da se mogla napraviti prava perika za pozornicu potrebno je prvo završiti stručni studij za profesionalno bavljenje ovim poslom budući da se perike izrađuju ručno, knifajući vlasi od prirodne ili sintetičke kose na kapu perike. Kapa se izrađuje prema glumcu koji će je nositi kako bi što bolje „legla“ na njegovu glavu i omogućila mu da neometano odglumi svoj dio. Ako se radi o filmu glumac ili glumica moraju svoju periku nositi svaki dan pa je jako bitno da im nošenje bude ugodno. Osim perika postoji i velika potreba za ostalim „dlakavim“ rekvizitima poput umjetnih brada i brkova, a za tu priliku se znaju koristiti i životinjska vlakna.
Kazališna proizvodnja perika ima svoju dugogodišnju tradiciju. Poznato je da je još slavni Shakespeare u svom kazalištu u Londonu izdašno koristio perike budući da su svi glumci bili muškarci pa su vlasulje bile neophodne kad su glumili ženske likove. I danas Royal Shakespeare Company u Londonu ima svoje vlasuljare i ostalo osoblje koje se brine za styling kose, izradu perika i njihovo čuvanje te asistenciju glumcima tijekom predstava na kojima ih nose. Jedna specifičnost vezana za perike koje se koriste u kazalištu jest što ih glumci nose pod jakim svjetlima pozornice pa svakako kod izrade treba uzeti u obzir kako će perika izgledati pod uperenim reflektorom i kojim će sve utjecajima biti izložena.
Perike su tako prisutne na raznim stranama modernog života, bilo da je riječ o osobnom korištenju kao što je svakodnevno nošenje perike ili o umjetničkom svijetu teatra i filma gdje su neizostavan dio većine produkcija i znaju biti vrlo maštovite. Neke su toliko bitne za imidž određenog lika da postaju neraskidivo vezane za njega i često ih viđamo i kod kasnijih rekreiranja iste uloge.
